Mitropolit Amfilohije: Poziv da krstim Mila još važi, nekad je bio Srbin
1 min read
Mitropolit Amfilohije
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije kazao je da i dalje važi poziv predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću da ga krsti u manastiru Ostrog.
On je rekao da Đukanovićeva izjava da SPC ostaje glavni frontmen velikosrpskog nacionalizma prema regionu i Crnoj Gori nije ništa drugo nego notorno neznanje.
Mitropolit Amfilohije je „Politici“ kazao da, ukoliko se crnogorska vlast odluči na otimanje crkvene imovine, to će biti bezakonje i čin nasilja.
Kako ocjenjujete odnos države Crne Gore prema Mitropoliji crnogorsko-primorskoj od referenduma 2006. godine do danas?
-Poslije 2006, crnogorska vlast kao da je počela da preuzima odnos prema Mitropoliji crnogorsko-primorskoj kakav su do tada imale samo neke minorne partije u Crnoj Gori (na primjer Liberalna, Socijaldemokratska). DPS je do 1997. imao trezveniji odnos prema Crkvi, da bi od tada počeo da se usmjerava drugačijim putem, sve anticrkvenijim.
Zašto već više godina SPC ima problem oko imovine s državom Crnom Gorom? Da li je mogući scenario da vlasti u Podgorici oduzmu imovinu Mitropolije crnogorsko-primorske, ili je strah SPC-a neosnovan?
-Ni bezbožna vlast poslije Drugog svjetskog rata to nije učinila, oduzela je samo dio crkvene imovine. Doduše, ona je u svom revolucionarnim zanosu ubila bez suda i presude Mitropolita crnogorskog Joanikija i preko 115 najboljih sveštenika, a sa njima mnoštvo crkvenog naroda. Međutim, nikada nije dovela pod znak pitanja pravni status eparhija Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i nije stvarala svoju „CPC“, kao što to čini njena naslednica, neokomunistička sadašnja vlast. Vlast sekularne države, od koje je Crkva odvojena, odnosi se prema crkvenoj imovini autoritarnije negoli hrišćanska, krštena vlast iz vremena kralja Nikole!
Nedavno je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović izjavio da SPC ostaje glavni frontmen velikosrpskog nacionalizma prema regionu i Crnoj Gori. Kako ocjenjujete Đukanovićev stav?
-Uvaženi gospodin Đukanović, vaspitanik titoističkog marksizma, očevidno nema pojma šta je to Crkva. Proglašavati za “ velikosrpski nacionalizam“ obnovu, poslednjih trideset godina, preko 700 crkava u Crnoj Gori, gradnju Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici i Hrama Svetoga Jovana Vladimira u Baru, najveličanstvenijih hramova u njenoj istoriji, kao i manastira Stanjevići, stogodišnje prestonice petrovićke Crne Gore – šta je drugo nego notorno neznanje!
On takođe tvrdi da je SPC udarna pesnica onoga što žele ideolozi velike Srbije i imperijalne Rusije na Balkanu. Vidite li SPC i sebe lično u takvoj ulozi?
-Svoju ulogu i ulogu Srpske pravoslavne crkve sagledavam u duhu obnovitelja etosa i duše petrovićke, izvorne Crne Gore. Tu je razlika između mene i gospodina Đukanovića, obojice Crnogoraca: za mene je Crna Gora ona svetorodne loze Petrovića i kralja Nikole, u kojoj je pravoslavlje bilo čak državna vera; za njega je Crna Gora ona rođena u Brozovom Jajcu, avnojevska Crna Gora, ne samo sekularna nego i anticrkvena, bezbožna, osobito antipravoslavna, Crna Gora obogotvorenje (zapadnjačkog) debelog crijeva. Priznajem: moja Crna Gora je srušena Crkva Svetoga Petra Cetinjskoga na Lovćenu i utamničenog Svetoga Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca, čije se „nadanje zakopalo na Kosovo u jednu grobnicu“; njegova i njegovih učitelja i sledbenika jeste Crna Gora tiranskog mauzoleja i priznanja zločinačke države „Kosovo“, kroz odricanje od viteške krvi crnogorskih oslobodilaca Kosova i mučeničke Metohije (1912), žile kucavice Crne Gore kralja Nikole (krunisanog 1910. godine krunom Svetog Stefana Dečanskog).
Kakav je vaš lični odnos s gospodinom Đukanovićem? Govorili ste da je vaš prijatelj i darovit čovek?
-Govorio sam da mi je prijatelj. Doživljavam ga i kao brata Crnogorca (nekada je bio i brat Srbin).
Predložili ste, ipak, da ga krstite u Ostrogu, kako bi se drugačije bavio politikom i drugim vrednostima . Da li ta ponuda još važi?
-I dalje važi poziv za krštenje, ali krštenje u smislu promjene uma i iscelenja od brozomore, najopakije bolesti koja je harala (i hara) Crnom Gorom (i šire od nje). Jer, po narodnoj, ima i krštenja : krsti vuka- vuk u goru (poput onog Čede Jovanovića).
Da li se crkveni problemi u Ukrajini mogu reflektovati na Crnu Goru i ako mogu, kako?
-Ukrajinski crkveni problem se već reflektovao na Crnu Goru. Jedini koji priznaje i saslužuje s lažnim „mitropolitom crnogorskim“ Dedeićem jeste lažni „patrijarh kijevski“ Filaret. Međutim, Patrijarh Vartolomej, koji obećava tomos ukrajinskim raskolnicima (nadamo se i tu da će obećanje biti ludom radovanje), nemoguće je da njime obuhvati i Dedeića. Njemu ga je već izdao, jednom za svagda – raščinjenjem i lišenjem svešteničkog čina, kao bivšeg klirika Carigradske patrijaršije, ostavivši njime i prokletstvo na njegove sledbenike.
… Ha,ha,ha …
U banku, u banku, nego đe.
… A ko, nego blagajnik. Da rečemo, čuvar trezora.
Đikane slab to be komentar I nijesi danas zaslužio KOLJENICU! Zadovoljit ćeš se sa čajnim kolutićima!
@ Specijalista za RAŠTANJ!,
Znači ti si onaj Ugostitelj koji plače kad Matija dolazi u Crnu Goru. Jesi talenat za književnost svaka čast, tebi treba dati visoko književno odlikovanje koje se zove „Svijetlo-vatikanska Plačipička“.
Anonimni – ako su ga bjelaši smatrali izdajnikom, a i sam Amfilohije je sljedbenik takve politike – zašto se onda sada poziva na kralja i priziva petrovićevsku Crnu Goru? Gdje su tu principi i moral?
nece milas da se krsti u crkvu on bi najradije u banku da ga krsti blagajnik
… Ha,ha,ha …
U banku, u banku, nego đe.
… A ko, nego blagajnik. Da rečemo, čuvar trezora.
Ali, ako mu Vatikan da neki nalog u vezi crkava i manastira u Crnoj Gori, Milo neće imati srca da to ne posluša.
Tacno tako,a Vatikn ce dati upustvo na nesto sto nema nigdje ,na neku samostalnost u okviru SPC,bili zdravo pa vidjeli,odvajanje i otimanje izaziva pobunu i nestanak Montengra,a sto se tice Makedonije tu ce Vratolomje da postupi kao u slucaju Ukraine,Kosovo ce rijesiti kao sto je on u Turskoj rijesen ,naravno to su predpostavke,moze da bude i gore,za bolje nijesam siguran!
Zanimljivo je kako oni koji postoje u današnjem obliku -kao SPC u Crnoj Gori – prizivaju i pozviaju se na kralja Nikolu , kojem nisu dozvolili da se vrati u Crnu Goru i koji je jasno rekao šta misli o tom njihovom činu.
Većinski bjelaši su kralja Nikolu smatrali izdajnikom.
Velikosrpski nacionalizam je bauk za Vatikan, Austro-Ugarsku, Kominternu, Sorošternu,…….
Nije mi jasno zašto to toliko tangira Mila Đukanovića. Zašto njega plaši nacionalizam Srba, valjda treba da ga raduje. Videli smo kako se Milo radovao kada je poslije Žute Grede isterao komunističku gubu iz torine.
Mogli smo posle Žute Grede da biramo između Momira i Mila, sa jedne strane predstavnika velikostrpskog nacionalizma. I sa druge strane kao na tacni je bio Ljubiša Stanković mladi i sposobni crnogorski naučnik, vrbovan od strane amerikanaca njihovom čuvenom Fulbrajtovom stipendijom.
Ispostavilo se da je Ljubiša Stanković promašena američka investicija. Tako je Amerika prešla na plan „B“ i obratila pažnju na Momira i Mila.
Momira je najviše preko SPO bombardovala aforizmom da je on „Spiker Slobodana Miloševića“. Momir se koprcao da pokaže da nije, pa je čak donosio i neke antisrpske odluke, pa je konto toga rekao TV reporteru: „Eto vidite sada da li sam spiker Slobodana Miloševića“.
Videli amerikanci i Evropski Mudraci da je bolji za obradu Milo Đukanović, pa su probali mamac unosan šverc cigareta. I još po nešto. Milo se uhvatio kao som na durdubak. I mene bi taj nagli priliv deviza raspametio, stiže konstantno, pa se gomila. Sam u svojim očima postaješ neka Veličina.
Onda kao bajagi italijanska vlada podigne optužbu za međunarodni šverc. Prpa, vuna kićo. Milo počeo da prede i da im malte-ne jede iz ruke. Nije Milo baš sposoban da ode u neki Haški Tribunal. Kao najbolji dokaz, okrenuo je ćurak protiv Slobodana Miloševića. Čudo jedno koliko je Milo tada postao popularan kod srpske demokratske plaćenićke opozicije.
Mila je bilo teško namamiti na teren hobotnice, a kada je to uspelo, sve je rešeno. Nije mu lako, naročito zato što je prihvatio sve što je od njega traženo pri inicijaciji. Mora da sluša kao pipirevka. Zato mnogi filozofi kažu „Džabe pare, kad sreću nemam ja“.
Zato je i morao da se prikaže kao protivnik „velikosrpskog nacionalizma“ – trajne floskule koju je kao znak prepoznavanja koristila Kominterna, Titoisti, Srpski i belosvetski komunisti, Austro-Ugari, Građanski savezi, Demokrate, Sorošoidi…..
Sada, ako je Milo za mene rekao da sam velikosrpski nacionalista, verovatno zna da je to meni učinio čast. Nije Milo toliko glup.
Ali, ako mu Vatikan da neki nalog u vezi crkava i manastira u Crnoj Gori, Milo neće imati srca da to ne posluša.
Taj mafijaš i treba da se „krsti“ u takvoj „crkvi“. Nek je nama Crnogorcima i Srbima koji su za Crnu Goru vječna naša autokefalna CPC.
Amfilohije zvuči kao da je komita Krsta Popovića.Joanikije Lipovac je prisustvovao Petrovdanskom saboru na Cetinju 12.jula 1941.godine.
Djukanovic mora da shvati da je biti Srbin prije svega uzvisen cin!!!
Najbolje da se sam proglasi mitropolitom,pa sam sebe da krsti,a onda da kao mitropolit proglasi sebe za kralja!!!
Milu treba psihijatar i lijecenje od kriminala, lopovluka i svakojakog bezobrazluka.
Tu krst ne pomaze. Po tome ispada da su krsteni cisti i dobri liseni svakog poroka.
Dovodjenje neukih u zabludu.
Na kraju krajeva mozda je Milo i krsten.
Sve je to nebitno.
Što bi se Milo krstio u srpsku crkvu kad može u svoju crnogorsku ?
Došlo je vrijeme da narod crnogorski vrati svoju otetu crkvenu imovinu koju je crkva susjednog srpskog naroda nelegalno prepisala na sebe 90-tih , a koju je zaposjela nakon okupacije 1918 !
Kako će sveti Vaseljenski Patrijarh Bartolomej uskoro dati Tomos autokefalnosti Ukrajinskoj crkvi , a najavio je i svima „kome treba“ , Predśednik Crne Gore gospodin Milo Đukanović će se krstiti u svoju Crnogorsku crkvu , što bi se krstio u tuđu srpsku crkvu kad ima svoju ?
Bartolomej,Bartolomej…
Ako se krsti, mozda se vrati na fabricka podesavanja.. zajedno sa dukljanima…
Pukovnik UDBE i Dzemperaski princ, dobitna kombinacija.
Džaba je njemu, voljeni naš vladiko, da ga u Jordan okupaš, opet mu se ne bi grijesi sprali, ni manji dio!
… Nikad nije kasno!
Za nikoga kasno, ni za Nepomenika iz Katunske, Nečastivog!
Ni za njega!
… Ko to zna pobolje od vladike?
Kad misli krstiti Careine“prije gradnje hotela ili poslije?
„Krstiće se“, ali kod raspopa Dedeića!
Ja ne razumijem našeg preosvećenog Mitropolita zašto se više bavi ovim čovjekom.
Odličan intervju, ali pomalo dosadna priča o Djukanovicu.
Da mu Gospod um prosvijetli, svjetlošću razuma svetog Jevanđelja…
kumrovački kursadzija pljus šura se ne moze krstit , osmi ako je svijetozar marovic.
Bice ponovo Srbin, cim mu prifali para.
Ide Milo u Vatikan da se tamo krsti.
NEKAD…?MILO NIJE IMAO NI ODIJELO NEGO JE NA VIII KONGRESU KPJ 1988 NIO U DJEMPER….