Milutin Tesla, otac slavnog Nikole: Sveštenik kojeg su i carevi poštovali

Piše: Milovan Matić

Milutin Tesla (1819 -1879), prota, nacionalni radnik, pjesnik, poliglota i prosvetitelj, dugo je nepravedno i neopravdano zaboravljan. Samo na prvi pogled ove riječi mogu zvučati paradoksalno, jer se njegovo ime sreće u gotovo svakom ozbiljnijem radu o sinu – Nikoli Tesli.

Rođen je u Lici 1819. godine. U Gospiću je završio njemačku školu, potom je upisao vojnu školu, od koje je ubrzo odustao jer nije mogao da podnese surovu vojničku disciplinu. Svoj životni put pronalazi u bogosloviji, koju završava 1845. godine i ubrzo se ženi Georginom Đukom Mandić, majkom Nikole Tesle.

Milutin postaje pravoslavni sveštenik mitropolije sremsko-karlovačke. Bio čuveni besjednik, ne samo u svom kraju, već u cijeloj Lici. Kad je jednom lički vladika zatražio da mu sveštenici napišu propovijed sa temom „Rad i vrednoća“, Milutin je napisao najbolju propovijed, i to mu je donijelo opšte priznanje. Zato je i premješten na položaj administratora, a kasnije i paroha u Smiljanu.

Ipak, osim nekoliko uobičajenih rečenica, rijetko gdje se može naći nešto više podataka o njegovom ispunjenom i teškom životnom putu, društvenom angažmanu, odličnom odnosu sa rimokatoličkim sveštenicima, uzajamnom međusobnom uvažavanju, misionarskom radu, kako za hrišćane, tako i za muhamedance i presudnom uticaju na odgoj slavnog sina.

Prota Milutin je, sam po sebi, značajna ličnost srpske istorije i kulture i zaslužuje daleko veću pažnju javnosti nego što mu je do sada ukazivana. Na pitanje novinara K. Mofeta, postavljeno 1896. godine, koliko jezika govori, Nikola Tesla je „Ne baš mnogo, šest ili sedam, ili osam, ali moj otac je bio veliki lingvista. On je govorio osamnaest jezika. Osim toga, on je bio izvanredan matematičar“, rekao je slavni naučnik o svom roditelju.

Ideale kojima se rukovodio tokom čitavog života možda najbolje potvrđuju njegove riječi izgovorene u Senju 1852. godine: „Boga mi moga! Ništa mi nije tako dragocjeno kao sloboda, blago sostojanije i napredak Naroda Mog i Braće, i za ovo dvoje: Cerkvu i Narod, gdje god budem, gotov ću biti život moj položiti“.

Rad, angažovanje i vrline Milutina Tesle nisu mogli ostati neprimijećeni. Zbog revnosnog rada u službi i zbog toga što je služio kao primjer razvijanja dobrih odnosa između različitih vjeroispovijesti, austrijski car Franc Josef Prvi odlikovao ga je, 1873. godine, Ordenom zlatnog krsta za zasluge Prvog stepena, na koji je Milutin bio i te kako ponosan. Tada je nastala njegova poznata fotografija. Najmanje četiri bečka lista prenijela su ovu vijest.

Posljednje godine života prote Milutina ispunjene su velikim problemima. Vrijeme je nosilo i donosilo svoje breme, koje je svakako uticalo na njegov svakodnevni život. Vojna krajina je „razvojačena“ počev od 1871. pa konačno do 1873. godine, kada mu sin završava školovanje u Karlovcu. On želi da ga pošalje u sveštenike, ali on za to ne haje. Da nesreća nikada ne dolazi sama, potvrđuje se i ovoga puta, pa se Nikola smrtno razbolio, ležao je devet mjeseci u krevetu.

„U jednom od samrtnih trenutaka, za koje su mislili da su mi posljednji, otac je uletio u moju sobu. Još uvijek pamtim njegovo blijedo lice kada je pokušavao da me razveseli“, sjećao se Nikola nakon više od četrdeset godina od tog događaja.

„Rekoh mu: Možda bih mogao da se oporavim, ako mi dopustiš da studiram tehniku. – Ići ćeš u najbolju tehničku školu na svijetu – odgovorio mi je svečano, a znao sam da tako i misli“, otkrio je svojevremeno Nikola Tesla. Proti Milutinu izražavana je zahvalnost na razne načine. Njegovo ime je bilo poznato, ne samo na prostoru na kojem je živio, već mnogo šire i dalje.

„Nimalo gramziv, visokomoralan i širokogrud, kakav bi morao da bude svaki hrišćanski sveštenik, otac Milutin od svojih parohijana nije uvijek naplaćivao štolarinu za svešteničke usluge. Tako, na primjer, prilikom vjenčanja Mihaila Lemaića nije htio da naplati usluge, jer je Lemaić siromašan i da mu savjest zabranjuje da bilo šta od njega potražuje. Za oca Milutina bilo je važnije da ljudi u njegovoj parohiji ne žive nevjenčani nego da od njih naplaćuje usluge“, pisali su o proti Milutinu.

Pišući svoju autobiografiju, Nikola Tesla za svog oca kaže: „Veoma učen čovjek, pravi prirodni filozof, pjesnik i pisac, a za njegove propovijedi se govorilo da odišu rječitošću, poput one Abrahamove u Santa Klari. Posjedovao je čudesno pamćenje i često je recitovao dugačke tekstove na nekoliko jezika. Često je u šali govorio da može da rekonstruiše neke od klasika ukoliko se izgube, recitujući njihova djela. Njegov stil pisanja je izazivao divljenje. Njegove rečenice su bile kratke i jezgrovite, a on je bio vrlo duhovit i satiričan“.

Prota Milutin Tesla je nekoliko godina slao dopise „Srpskom dnevniku“ koji je izlazio u Novom Sadu, gdje je pisao o svim aktuelnim problemima (školstvo, sveštenstvo, bolesti, vremenske nepogode…) koji su zadesili srpski narod iz kraja u kojem je tada živio.

Tvrdi se da je Milutin Tesla sem navedenih dopisa pisao i u drugim novinama: „Pisao je i po hrvatskim novinama pod pseudonimom Rodoljub Pravičić, većinom o narodnom životu i gospodarstvu, i da ispravi kakve krive vijesti novinske iz Like, jer laži nikako nije trpio“, otkrio je Nikola za života.

Deset godina od Milutinove smrti 1889. godine, Nikola Tesla dolazi u rodni kraj da podigne spomenik ocu.

S pravom Jovan Bratić primjećuje da Nikola na više mjesta govori o svom ocu s poštovanjem: „Kada je odrastao i počeo da se probija kroz život, vidio je da je njegov otac bio heroj koji je pored svešteničke dužnosti morao da brine o velikoj porodici, kako će je izvesti na put.“

Izvor: Opanak.net