Treptaj neizrecivog

Piše: Želidrag Nikčević

Čitam utiske sa veličanstvenih litija širom Crne Gore: preporođeni ljudi pokušavaju da objasne čudo Božije koje čitavom dušom i srcem osjećaju, a razum ne nalazi pravi odgovor. Šta ih je – do juče deprimirane, usamljene, isprepadane – tako sabralo u svjetlosti i radosti? Jesu li to zaista oni isti gradovi, one iste sive ulice? U čemu je tajna? Odakle dolazi ta životvorna ljepota susreta, ta mirna snaga naroda, dostojanstvena i nepobjediva?

Čitam stotine, hiljade potresnih svjedočanstava, pa se prisjetih još jednog. Zapisano je poodavno, kao lirska pjesma. Sad vidim: i kao poziv. Kao uputstvo kako da se pripremimo i preobraženi zakoračimo u krsni hod. Evo tih stihova:

Ljubav si, Čovječe, i sve je u tome! I time si Otkrovenje Božanske tajne!

I time si Život, davaoc Života, Sjeme Života, besmrtno biće.

Individua je nosilac Smrti; samo Život u Zajednici preobražava individuu u ličnost,

omogućuje joj prelaz iz smrti u Život vječni.

A to jeste Crkva. Volimo se. Ljubav smo. Jer – Bog je Ljubav.

U potpisu stoji: mitropolit Amfilohije, 31. marta 2000. godine.

Kako su bezbrojna djeca litije stigla da pročitaju ovu poruku, kojim putem se ljubav iz stihova prelila u njihova srca, ne pitajte književnog kritičara. Ja samo kažem: raduj se, preosvećeni vladiko! Raduj se, poezijo! Raduj se i ti, na pravdi Boga utamničeni pjesniče Milane Kneževiću!

Pročitajte JOŠ:

Nacionalist: Specijalni rat beogradskog portala štiti Đukanovićev režim!